Preuzeto sa online arhive nedeljnika „Pančevac“, 7. januar 2004, autor Dejan Čančarević
Priča o naselju Tesla počinje sada već prilično udaljene 1963. godine, kada je na prostoru koji je bio pokriven vinogradima počela izgradnja prve stambene zgrade u modernom urbanom smislu. Prve stanare ovaj stambeni objekat dobio je naredne, 1964. godine, čime je započeo život naselja koje u svojem urbanističkom izgledu kombinuje tradicionalne izdvojene objekte i modernu visokogradnju, u svojevrsnom spoju ruralnog i urbanog. Poslednja zgrada na Tesli izgrađena je 1985. godine.
Tesla se, u širem smislu, u odnosu na centar nalazi na severoistoku Pančeva i prostire se na području od pet kvadratnih kilometara. Po novom urbanističkom planu i prema informacijama iz mesne kancelarije, Mesna zajednica obuhvata i Narodnu baštu, kompleks Bolnice, stari SUP, Gradski stadion, Katoličko groblje i sve stambene objekte koji se nalaze u obruču ulica Oslobođenja, Stevana Šupljikca, Paje Marganovića i Prvomajske. Zanimljiv podatak predstavlja i činjenica da se Mesna zajednica sastoji od dva naselja: Novog sveta i Tesle u užem smislu. Naziv naselja, preko fabrike sijalica, vezuje se za velikog vizionara i naučnika Nikolu Teslu.
Socrealističko naselje za smeštaj velikog broja stanovnika
Tesla je zamišljena kao naselje za smeštaj velikog broja stanovnika, što dokazuje brojnost zgrada koje bi se mogle okarakterisati kao visokogradnja. Iz samog centra naselja izdižu se tri crvena solitera, a tu su i brojne višespratnice oko „Ljubičeva”, „ružičaste zgrade” u Proleterskih brigada i tri zelene „vojne zgrade” koje se nalaze oko Ulice Đure Salaja.

Međutim, najkarakterističnije višespratnice jesu kule sa četiri ili pet spratova, koje su tokom šezdesetih godina bile podizane na raznim lokacijama u našem gradu, ali čini se u najvećem broju na Tesli. Arhitektonsko rešenje ovih zgrada je socrealističko; građene su po modelu kocke ili kvadra s krajnje jednostavnim fasadama, bez liftova, sa dvosobnim stanovima i bez centralnog grejanja, ali ispostavilo se da su danas, na početku drugog milenijuma, veoma pogodne za adaptaciju i nadgradnju zbog ravnih krovova.
Tesla je atraktivna lokacija za stanovanje i zbog svoje dobre povezanosti s centrom grada. Pešice se za oko petnaestak minuta Ulicom Lava Tolstoja stiže do centra, a Ulicom Paje Marganovića za desetak minuta stiže se do Bolnice. Autobusi gradskog prevoza koji voze kroz Teslu označeni su redovnim linijama 2 i 4, dok se linija 12 na Tesli pojavljuje u špicevima radi prevoza radnika do fabrika u južnoj zoni, čiji su negativni uticaji u ovom naselju vrlo retki, što je još jedna njegova velika prednost. Sa Beogradom Tesla je povezana dvema stanicama „beovoza”.
Zeleno naselje dece i penzionera
Prva asocijacija koja se javlja pri pomisli na ovo naselje jeste zelenilo. Tesla je, ako se izuzmu park i Narodna bašta, verovatno najzelenija naseljena teritorija našeg grada. Ovde leti nije teško pronaći hlad, ali noću neteslašima naselje može da se dojmi pomalo sablasno, jer krošnje drveća na mnogim mestima nadrastaju uličnu rasvetu. No, senke silnog žbunja su kao dušu dale za dečje igre žmurki ili jurnjavu. Nije neobično što se leti širom Tesle čuju mnogobrojni dečji glasovi, ali i majke koje uveče, u domaćinskom maniru, dozivaju decu kućama.
Tužno je što Tesla ima samo jedan košarkaški teren proletos asfaltiran od sredstava samodoprinosa, ali s druge strane postoji nekoliko prostranih zelenih površina između zgrada na kojima se igra fudbal, pa i ne čudi što Tesla nije dala velikog košarkaša, ali je zato nekoliko teslaša ostvarilo inostranu fudbalsku karijeru i čak nosilo dres juniorske reprezentacije.
Međutim, i pored mnogobrojne dece Tesla je po starosnoj strukturi naselje starijeg stanovništva. Mnogi stariji čovek na Tesli pronalazi mir u šetnji uz tranzistor ili u partijama šaha kod sada već nepostojećih klupa „kod šahista”, ali se u poslednjim godinama ipak oseća znatan porast broja dece i mladih. Na Tesli živi oko 9.500 stanovnika, tj. oko 3.000 porodica.
Ko teslaš jeste…
Deca i tinejdžeri se na Tesli dele prema školama u koje idu. Jedni su đuraši, a drugi isidorci, međutim, svi su ujedinjeni pod nazivom teslaši. Onomatika ovog imena odvešće vas na kraj sedamdesetih godina, u vreme uličnih bandi, kada su se po delovima grada mnoge grupe mladih ljudi organizovale u gangove. Tako su na Tesli nastali teslaši. Neka od imena koja su se pojavljivala u toku godina su: Mudli, Patak, Janje, Jovka, Švaba, Cume, Mungos, Midaga, Jelka, Čanga, Marić, Žare, Žabac, Banjac, Koske, Zara, Volođa, Hans, Neša, Mlađa, Miroljub i Maki, Vlada, braća Gajić, Veljko i mnogi drugi, ali ipak daleko najlegendarniji teslaš sigurno je Peca, čovek koji i dan-danas važi za najjačeg i najodvažnijeg u gradu. Neki od najboljih BMć bandita u gradu bili su s Tesle!
Teslaška himna, koju neki i dan danas pamte, jasno odslikava osnovni teslaški osećaj: „Ko teslaš jeste, taj ..čka nije, jer teslaš voli ..čke da bije!”, a glasoviti grafiti ga upotpunjuju: „Tesla, alkohol, fajt, huligans” i „Tesla-fight, Tesla-sex, Tesla is the best!”. Međutim, jedina velika tuča za pamćenje u kojoj su učestvovali teslaši i margosi desila se 1978. godine. Građanski ratovi devedesetih ili tragično završene ljubavi odneli su neke od imena u nepovrat, ali ipak u ovom mirnom naselju još uvek žive u sećanju kao urbane legende…
Tesla je devedesetih godina dala i nekoliko rokenrol bendova: „Živeti od prošlosti”, „Betoven”, „Haos”, „Punk it up”, „Boni Klajd”…