Roditelji dece sa „Tesle“ znaju svoja dva vrtića u dušu, „Bambi“ pogotovo. Znaju koliko deca vole kada je lepo vreme da provode sate u dvorištu, ali isto tako znaju i deca, vaspitači ali i roditelji da su oba igrališta od kojeg je jedno ograđeno u potpunosti zapušteno i neodgovarajuće za današnje vreme.
Već osam godina roditelji te dece se bore sa tim da se nešto uradi tim povodom. Da se dvorište sredi, postavi novi mobilijar, zameni dotrajala i neodgovarajuća ograda. Jer, nažalost u tom istom dečijem dvorištu mogli redovno da se nađu izmet kućnih ljubimaca (koliko god ih volimo, toliko nismo ljubitelji neodgovornih vlasnika), špricevi i igle lokalnih narkomana, a kada je Inicijativa „Odbranimo Teslu“ letos sređivala igralište pronašla je i bojler (!?) bačen u dvorištu. O smeću da ne govorimo. Isto i o spravama za igru koje se mogu izbrojati na prste jedne ruke.
Osam godina!
Za to vreme, osam generacija, a u proseku je to 360 godišnje – dakle 2880 dece napustilo je „Bambi“ i nastavilo svoj životni put a da su uprava Dečije radosti i gradski zvaničnici ignorisali sve ove probleme. Srećom – u savetu roditelja vrtića Bambi okupila se uporna, istrajna i tvrdoglava grupa roditelja, među kojima su i članovi inicijative „Odbranimo Teslu“ koji su zahtevali da se u vrtiću sredi sledeće:
- Da se centralni atrijum vrtića kompletno dovede u red kako bi mlađe jaslene grupe mogle da ga koriste (postavi rešetka i tartan podloga)
- Da se ograđeno dvorište uredi tako što će se zameniti ograda i postaviti nova odgovarajuće visine
- Da se zameni kompletan mobilijar na ograđenom dvorištu, sa novim ljuljaškama, toboganima, klupama, itd
- Da se kompletno zelenilo u ograđenom dvorištu uredi i redovno održava
- Da se neograđeno dvorište isto uredi tako što će se postaviti novi mobilijar, zasade nove sadnice drveća
- Da se vrtić okreči spolja (za šta su ponovo roditelji iz saveta zaslužni, jer su lično kontaktirali fondaciju „Novak Đoković“ koja je obezbedila sredstva za krečenje) sa izuzetkom murala Nikole Tesle, koji je već prepoznatljiv u celom Pančevu
- Da se kompletan prilaz dvorišta uredi, zamene izlomljene ploče, poploča ponovo
- Da se posadi sveće i zelenilo u žardinjere koje godinama zjape prazne (osim u situacijama kada opet roditelji iz saveta samoinicijativno zasade cveće)
- Da se spomenik Simeona Roksandića „Dečak koji vadi trn“ očisti, restaurira i dovede u reprezentativno stanje
Ono što treba napomenuti je da se apsolutno ništa od ovoga ne bi desilo da roditelji nisu bili uporni i istrajni i da su tražili sve moguće načine da se o ovome sazna i da dobiju odgovore. Na pozive na sastanak sa upravom Dečije radosti – uprava nije odgovarala, celih osam godina.
Tek kada su roditelji ozbiljno pokazali želju, upornost ali još bitnije – zube, obratili se medijima i lokalnom ombudsmanu grada Pančeva koja ih je u potpunosti podržala – stvari se nisu pomakle sa mrtve tačke. Ombudsman je insistirala na sastanku saveta roditelja i uprave. Zajedno su roditelji tražili načine da uštede novac gradu Pančevu, i predlagali upravi da aplicira za sredstva Ministarstva pravde kojim bi mogli da srede kompletno igralište. Zahvaljujući zalaganju i znanju roditelja, uprava Dečije radosti dobila je kompletno gotov projekat od strane roditelja, a sama uprava bila je toliko bila inertna i lenja da su hteli i ogradu (koja nije bila u projektu) uvale u projekat. Što manje posla za njih, jel’te. Ograda je na insistiranje roditelja ostala van projekta i na kraju je to grad finansirao. I to je za sada jedina stvar koja je uspešno realizovana.
Stoga iznenađuje činjenica da vršilac dužnosti direktora Dečije radosti, Ilijana Ogrizović bezobzirno svojata uspeh koji je najviše zasluga roditelja, razumevanja i truda gradskog ombudsmana.
Uspeli smo da uradimo ogradu koja je bila dugogodišnji problem Ustanove „Dečja radost“. Ove godine je bilo u našem finansijskom planu da se uradi ograda i uspeli smo to i da realizujemo.
VD direktora „Dečija radost“, Ilijana Ogrizović
Ne, gospođo Ogrizović – niste VI uspeli. Uspeli su roditelji koji su upravu Dečije radosti konstantno pozivali na razgovor, na koji se nikada nisu odazivali. Na vama su se nažalost kola slomila, pa ste morali da pristanete na razgovor. Uspeli su roditelji koji su se obratili ombudsmanu i medijima, jer izgleda da ništa ne boli nego kada neko javnosti iznese ISTINU. Kada svi sitni i sramotni pokušaji uprave Dečije radosti da ĆUTANJEM prikrijete bruku i sramotu kojom ste izložili DECU i RODITELJE oba vrtića na Tesli ne budu uspešni. Kada vas primoramo da to stavite u finansijski plan, a osam godina niste bili sposobni za tako nešto. Kada ovu jednu stvar od njih devet ukupno podižete na pedijastal „vašeg uspeha“ a čeka vas još samo njih osam.
Opravdanje za osmogodišnje okretanje glave na drugu stranu ne postoji! Izgovor za to da su dobili gotov projekat ne postoji. Ovo je svakako najviše zasluga roditelja u savetu roditelja, koji su zahvaljujući upornosti ombudsmana primorali upravu na dijalog, a onda insistirali na realizaciji svega dogovorenog. Videćemo da li će išta od preostalog da bude realizovano, jer iskreno – nakon toliko godina, jer kako neko da vam veruje draga gospodo iz Dečije radosti?
Kako bilo ko da veruje institucijama ovog grada, bilo kog grada kada iza leđa građana rade sebi u korist, a ništa u korist sugrađana i njihove dece? Kako kada – ponovićemo – OSAM GODINA IGNORIŠU VAPAJE roditelja iz Bambija, samo da bi se prvom prilikom kitili tuđim perjem?
Građani treba da znaju da zajedno svojom upornošću mogu mnogo postići. Dokle je upornosti, želje, integriteta, volje za boljim sutra i dokle god postoji način makar da se neko primora da radi svoj posao, građani tako nešto treba da urade. Iako će institucije pokušavati najviše da ih opstruiraju, ima onih retkih koji imaju razumevanja, a tu najviše izdvajamo gradskog ombudsmana, glavnog vaspitača Bambija i sve vaspitače koji su nam pomogli da započnemo našu borbu za lepši, uredniji i čistiji vrtić i njegovo dvorište!
